Eutifron Essays - , Term Papers, Research Papers

Eutifron Eutifron je dijalog izmedju Eutifrona i Sokrata koji se vodi ispred atenske sudnice. Sokrata ocekuje sudjenje i smrtna presuda, ali on ipak nalazi vremena za raspravu o bitnoj razlici izmedju moralnosti koja se temelji na religijskom vjerovanju i moralnosti koja se temelji na filozofskom rasudjivanju. Sokrat pokazuje kako je iz ponasanja bogova gotovo nemoguce izvuci dosljedan moralni kodeks. Oni se neprestano prepiru i nemoguce je u svakome trenutku svakome od njih udovoljiti. Najvaznije je ipak to sto Platon (ili mozda Sokrat?) navodi Eutifrona da prizna jednu kljucnu razliku: "Ciniti dobro" razlikuje se od "Ciniti ono sto bogovi odobravaju". Ono sto je moralno ispravno nije nuzno i pobozno... religija se voli zato sto je voljena, a moralnost je voljena zato sto se voli. Kao i obicno, Sokrat uvlaci Eutifrona u verbalni i pojmovni labirint iz koga on ne moze pobjeci. Zabrinut zbog tog prilicno protupropisna govora ozloglasena bogohulnika, Eutifron oklijeva izvesti bilo kakve nepravovjerne zakljucke, pa nalazi izliku za povlacenje. Sokratova stajalista su, uostalom, i razlog zbog koga ga ceka sudjenje. Istinsko moralno znanje moguce je doseci samo filozofskim promisljanjem i raspravom. Eutifronu je doista lako pokoravati se vjerskim ukazima i zatim biti siguran da se ponasao moralno. Moralnost i religija su u suprotnosti. Ljudi mogu grijesiti iz religijskih razloga, a katkad moralni cin moze biti religijski nepravovjeran. Tek kad se ljudi oslobode dogmatizma i religijske iracionalnosti moze poceti istinska filozofija morala. Apologija Apologija ili Sokratova obrana navodno je prikaz Sokratovih govora na sudjenju, prije i poslije izricanja smrtne kazne. Njegovo stajaliste nimalo nije apologetsko ili pomirljivo, nego odvazno prkosno. Sudu drzi predavanje o prirodi filozofske rasprave. Tvrdeci kako je katkad, za poticanje rasprave, nuzno izloziti zamisli u koje covjek ne vjeruje. Sokrat nerado priznaje da su neki neodgovorni mladi aristokrati, koji su ga slijedili, mogli starijima i boljima od sebe dosadjivati zamornim pitanjima. No, on je cvrsto uvjeren kako je njegova trajna duznost da filozofira te govori istinu onako kako je vidi. Grijesite ako mislite kako covjek koji ista vrijedi valja trositi vrijeme na odmjeravanje ocekivanja o zivotu ili smrti. Bilo sto da cini, covjek mora razmatrati samo jedno: postupa li pravilno ili nepravilno, kao dobar ili kao los covjek Potonji su filozofi toplo docekali te blistave izjave o intelektualnoj neovisnosti i moralnoj cestitosti koje filozofe cine herojima. Sokrat je za sebe tvrdio da je apolitican, jer mu je njegov "unutarnji glas" rekao neka se kloni javnog zivota. Bio je dovoljno mudar da shvati kako ocekivani zivotni vijek mnogih atenskih politicara nije bas sjajan. "Svatko tko kani pozivjeti barem kratko vrijeme mora se posvetiti svojim privatnim aktivnostima, i okaniti se politike." Sokrat je vjerojatno posredno bio upleten u opasnu atensku politiku. Unatoc tomu, nema dvojbe da je svoju presudu prihvatio impresivnom stoickom mirnocom. Zavrsava zivot govoreci kako ce njegova smrt biti ili potpuno isceznuce ili jedinstvena prilika za susret s velikim grckim filozofima iz proslosti. Na sebi svojstven nacin, hvali se kako ce se s njima upustiti u dalju raspravu. Razgovoru nikad nece biti kraja: Tamo cu, kao i ovdje, vrijeme provoditi u propitivanju i istrazivanju ljudskoga uma, ne bih li proniknuo tko je stvarno mudar, a tko samo misli da je mudar. Kriton Kriton je zapis rasprave koja se vodila u drzavnoj tamnici tijekom noci prije Sokratova pogubljenja. Kriton uvjerava Sokrata da mu moze organizirati bijeg : Prikupili smo dovoljno novca da mozes zivjeti u progonstvu. No, Sokrat ne pristaje: Pogresno bi bilo ne postovati drzavne zakone. Kao atenski gradjanin, Sokrat je s drzavom sklopio ugovor koji mu je davao prava, ali i nametao obveze. On ce postovati pravne postupke drzave, ma koliko bili promaseni. Stovise, odlazak u progonstvo samo bi potvrdio njegovu krivnju u ocima sugradjana. Ovaj cu svijet napustiti kao covjek kojem nepravdu nije ucinio zakon, nego ljudi. Fedon Fedon je cuveni opis Sokratove smrti. Sokrat svojim ozaloscenim prijateljima nudi brojne argumente kojima opravdava vlastito vjerovanje u besmrtnost duse. Ironicno istice kako su filozofi oduvijek bili pustinjacka druzina, nezainteresirani za tjelesne uzitke, pa stoga ionako "napola mrtvi". Filozofsko je misljenje proces oslobadjanja duse od tijela: smrt je samo jos jedno odvajanje. Um ili dusa kadri su najvecom jasnocom domisliti pojmove i ideje dok je tijelo uvijek uzrok zbrke i greske. Sve sto nam se cini da znamo od rodjenja,